Sestre Imamovic, 77-godisnja Hanija i 82-godisnja Saha zive same u trosnoj ali urednoj staroj kuci seperaci. Same i bez icije pomoci tesko provode ove hladne zimske dane. Jucer (8.2.srijeda) su ih posjetile zene iz Centra za brigu o starim osobama.
Sestre Imamovic zive na Drafnicima. Njihova prica poznata je mnogima. Zive tesko, same, stare u poznim godinama i narusena zdravlja. Kako kazu tesko im je, a situacija je jos teza u ovim hladnim zimskim danima. Prilikom posjete sestrama Imamovic, njihovoj staroj kuci seperaci, na prvi pogled ne biste pomislili da se radi o dvije zene u osamdesetim godinama. Kuca je uredena, ulaz ociscen, sve je lijepo i uredno. Iz dimnjaka se vidi da ide dim. Hanija je nalozila i u kuci je toplo. Hanija to moze, nesto je boljeg zdravlja od sestre Sahe. Ona to radi, pa iako ima 77 godina, kako kaze i majstor je i kuhar i kucepazitelj. Imaju i drva i hrane, samo im je problem nanijeti drva u kucu, jer im je tesko, stare su i bolesne.
Hanija nam pripovjeda kako vecinom sama radi sve poslove, nanese drva, vode, jer tako najvise voli, ne vjeruje puno drugima. Takoder kaze kako ima dobrih ljudi, prijatelja, rodbine i komsija koji im ponekad pomognu.
Na pitanje kako prezivljavaju, jer nemaju penzije, Hanija nam je rekla da njih dvije dobiju 150 KM socijalne pomoci, po 75 svaka a cesto im i drugi pristignu u pomoc. Od tih 150 maraka 50 im ode za lijekove, nesto za struju, pa im na kraju jako malo ostane za zivot.
Iako zive tesko , nekako se snalaze a najveci problem im je naruseno zdravlje. Saha je jedva pokretna a ni Hanija nije nista bolje. Zdravlje im je kazu nikakvo.
Haniju i Sahu smo posjetili zajedno sa zenama iz Centra za pomoc starim osobama, koje su im obezbjedile malo hrane. Ipak, nase domacice isticu da im je draze sto smo samo dosli da ih posjetimo, nego bilo kakva pomoc i hrana.
Radost prilikom posjete bila je jasno vidljiva. Ove dvije sestre ne traze puno. Malo ljudske paznje i lijepa rijec njima je sasvim dovoljna. Ako neko osjeca potrebu da im malo i pomogne, tim bolje. Fadila Helic iz Centra za brigu o starima kaze da ovo nije njihova prva posjeta sestrama Imamovic, a ni zadnja.
Sestrama Imamovic ne treba puno, one i ne traze nista. Malo paznje, toplu ljudsku, iskrenu rijec. Dok je ovako tesko stanje sa vremenom i snijegom, njima je najbitnije da im neko pomogne nanijeti drva i vode. Ako im donesete i bilo kakve hrane bit ce vam zahvalne. Ovo je samo jos jedna u nizu prica, toplih ljudskih prica u ove hladne zimske dane.
A.Dz.Ostali događaji